Ne postoje pisani izvori o postanku stila Hung Gar. Svjedočanstva govore o postanku na pepelu Siulama, ali se više bazira na temeljima legende. U svakom slučaju, moguće je potvrditi da je nakon uništenja hrama Shaolin iz Honana od strane osvajača manđurijske vojske dinastije Ching (1644-1911) kao posljednji ostatak Shaolina ostao hram Siulam iz Fukkien (Fujian).
Ovdje je puno plemića predhodne dinastije Ming našlo utočište, kao što su ranije učinili mnogi članovi tajnih budističkih i taoističkih sekti ( Bijeli lotos, Bagua, Bijela obrva, Boxer itd.) U svakom je slučaju, ulazak laika u hram bio vrlo selektivan: bili su podvrgnuti dugim i teškim iskušenjima i samo onaj koji je savladao sve prepreke, bio bi primljen na izučavanje borilačke vještine.
Mandarinski izraz Shaolin, sastoji se od dvije riječi Shao(mlada) i Lin(šuma), pronalazi u imenu Siulam kantonski izraz istog značenja, odnosno definira Budistički hram na jugu. Praktički, Shaolin i Siulam su sinonimi tj. istog značenja izgovorenog na mandarinskom (jezik sjeverne Kine) i kantonski(jezik južne Kine). I danas, ima značenje Shaolin – Hram sa Sjevera i Siulam – Hram sa Juga.
Sijo Hung Hei Gun (1745-1825) bio je osnivač stila Hung Gar. Predanja kažu da je bio trgovac čajem, plemičkih korijena ( dalji rođak princa Leung obitelji Ming ).Njegovo pravo ime bilo je JYU, ali ga je promjenio u čast prvog imperatora dinastije Ming: Hung Wu (1328-1398). Za vrijeme poslovnog putovanja po provinciji Canton, Hung Hei Gun se sukobio sa plemićima obitelji Ching. Prisiljen na bijeg, zatražio je pomoć svećenika Sam Tak, koji mu je ponudio utočište u hramu Siulam. Postao je učenik laik, i proveo je godine posvećen dušom i tijelom u učenju borilačkih vještina. Bio je medju 10 najboljih slijedbenika. Svećenik hrama Ji Sim Sin See, za kojega se predpostavlja da je bio jedan od preživjelih iz hrama Shaolin, vidjeći talent i ogromnu želju mladog slijedbenika, bio je impresioniran toliko da je odlučio osobno ga podučavati, kako bi na njega prenio svo svoje znanje.
Shaolin i njegova filozofija plašili su vladu: obitelj Ching je doživljavala Hram Siulam kao simbol otpora prema njihovoj vlasti. Opasna i neugodna opzicija koje su se trebali riješiti, tim više što se unutar hrama podučavalo borilačke vještine koje su bile zabranjene stanovništvu. Povod uništenju hrama obitelji Ching dao je učenik laik Wu Waikin, pred kraj 1700, koji je tajno napustio hram sa još nekim sljedbenicima, kako bi osvetio smrt oca, ubijenog od strane obitelji Ching. Na isti način kako su uništili i hram Shaolin, upotrijebili su za uništenje hrama Siulam. 10.000 vladinih vojnika, naoružanih topovima i puškama su usred noći napali hram zapalivši ga. Malo ih je preživjelo.
Medju preživjelima bio je i svećenik Ji Sim Sin See i pet učitelja: Hung,Li,Mok,Lau i Choi. Bježeći, Hung Hei Gun i Ji Sim Sin See su se razdvojili, kako bi zavarali tragove. Hung Hei Gun je postao nasljednik tehnike Fu Jao ( tigrova kandža), koja se sastoji od pokreta tigra i disanja zmaja. Danas te tehnike prepoznajemo u formi Kung Ji Fook Fu Kuen ( snaga koja kontrolira tigra) iz koje se razvila baza stila Hung Gar.
Iz nekih izvora, izgleda da je popularnost Hung Hei Guna stigla i do Wing Chun ( osnivačica istoimenog stila), koja mu se obratila za pomoć, kako bi je on podučio Hung Gar, jer je željela osvetiti smrt oca. Wing Chun je zauzvrat podučila Hung Hei Guna tajnama svog stila, kako bi postao kompletan borac. Nadodao je tako snazi tigra, agilnost i brzinu ždrala.
U međuvremenu je i stari svećenik Ji Sim Sin See, koji se sklonio u hram Haichuang u pokrajini Nanhai u blizini Cantona (Guangzhou), nastavio sa podučavanjem u tajnosti, i kada je saznao da je Sijo Hung Hei Gun živ, te da je u gradu Fat, poslao je svog najboljeg učenika Luk Ah Choi, da kompletira školovanje ( obuku).
U stvari, ne zna se puno o programu kojeg je podučavao Sijo Hung. Zna se da je podučavao formu snage koja kontrolira tigra (Kung Jee Fook Fu Kuen), štap obitelji Yang (Yang Gang Iong Haat Gwa Kuan), forme naučene od svećenika Ji Sim Sin See, noževi leptira majka i sin (Ii Mouh Dao) najvjerovatnije naučene od Wing Chun i tehnike Tigar-Ždral.
Luk Ah Choi je završio i kompletirao svoje učenje i postao nasljednik stila Hung Gar. Nakon toga se uputio u selo Xiqiao, smješteno u pokrajini Nahhai u provinciji Canton gdje je podučavao Wong Tai-a (Haung Tai), vrhunski priznatog travara. Nadalje je Wong Tai podučio svog sina Wong Kai Ying. Otac je prepoznao veliki potencijal sina, i spoznao da zaslužuje biti direktan učenik Luk Ah Choi-a, kojeg je osobno zamolio da ga prihvati kao učenika.
Wong Kay Ying (Haung Qi Ying,1810-1886) je nastavio obuku sa Luk Ah Choi idućih 10 godina, nakon čega je krenuo u potragu za drugim sljedbenicima Hung Gar-a, kako bi uspostavio nekadašnje originalno učenje. Na kraju svog puta, bio je toliko priznati ratnik ( borac), da je uvršten u elitnu grupu 10 tigra Cantona ( bio je jedan od 10 najboljih boraca Cantona). S obzirom da je bio vrlo popularan i priznat, postao je instruktor vojne pješadije Cantona. Uštedio je dovoljno novaca da otvori dućan sa ljekovitim biljem, gdje je osim prakticiranja tradicionalne kineske medicine, podučavao Hung Gar. Škola se zvala Bao Chi Lam. U toku jednog od svojih putovanja u potrazi za ljekovitim biljem, pomogao je ranjenom čovjeku, koji je nesretno ranjen od učitelja Lam Fook Sing ( Lin Huo Sheng). Ranjenik je bio učenik poznatog Ti Kiu San-a, i kako bi se zahvalio i odužio za pomoć, naučio je svoj stil borbe svog spasitelja i njegovog mladog sina Wong Fei Hung-a.
Wong Fei Hung (Haung Fei Hong,1847-1933) je jedan od najpoznatijih učitelja Hung Gar-a i u Kini je smatan herojem, toliko da mu je posvećen veliki broj snimljenih filmova. Bio je poznat i cijenjen zbog čvrstog karaktera, pošten i moralan. On je stil Hung Gar-a načinio najpoznatijim stilom južne Kine. Legenda kaže da ga otac nije želio učiti borilačke vještine, već kinesku medicinu. Tako da ga je odveo Luk Ah Choi-u, koji je već bio star, ali svejedno ga je prihvatio kao učenika. Kada zbog starosti, učitelj više nije mogao podučavati, osobno je kontaktirao Wong Kay Ying i rekao mu da vještinu Hung Gar-a mora prenijeti svome sinu. I tako je Wong Fei Hung nastavio učiti Hung Gar sa svojim ocem.
Njegov put u borilačkim vještinama bio je označen od rane mladosti: sa 13 godina pobjedio je poznatog učitelja Kung Fu-a. Kaže se da je prilikom jedne manifestacije učitelj Gwan Dai Hung, ljubomoran što je Wong Kay Ying ( njegov otac) imao više publike, javno izazvao sa štapom. Trinaestogodišnji Wong Fei Hung prihvatio je izazov, boreći se štapom 8 trigrama. U par sekundi mladić je pobjedio svog izazivača, te je sa oduševljenjem prihvaćen od publike.
Njegova vještina i slava nisu prestajali rasti, te je sa 20 godina već proglašen jednim od „10 tigrova Cantona“. Naravno da je sa slavom došlo i do mnogo izazova od strane drugih učitelja, kako je u ono vrijeme bilo uobičajeno. Svejedno ga nitko nikada nije pobjedio, tako da je proglašen jednim od najboljih boraca svih vremena.
Wong Fei Hung se nije zadovoljavao učenjem Kung Fu-a sa ocem, već je podijelio svoja znanja sa najboljim učiteljima pokrajine, kao Song Ton Fai, od koga je naučio udarac nogom bez sjene (nevidljivi udarc nogom po imenu Mo Yeng Jek), te Lam Fook Sing, jednim od najboljih učenika priznatog učitelja Leug Gwan (Liang Gun). Ovaj učitelj je imao nadimak „treća željezna ruka“ (Ti Kiu Sam), jer su njegove ruke bile jake i čvrste kao željezo. I on je bio jedan od 10 Cantonskih tigrova. Postao je povjesna ličnost jer je pobjeđivao razne borbe sa najpoznatijim učiteljima iz cijele Kine. Lam Fook Sing je naučio Wong Fei Hunga „boks željezne žice“ (Ti Sin Kuen), forma sa mnogim elementima čvrstog Qi Kunga, razvijena od svog učitelja.
Wong Fei Hung je ujedinio ova učenja sa tehnikama disanja naučenih od Ti Kiu Sam u formi Sap Ying Kuen ( forma 10 stilova), zajedno sa onim formama naučenih od svojih učitelja, postale su četiri nositelja stila: Fu Hok Seong Ying Kuen ( boks duple forme Tigra i Ždrala), Kung Ji Fook Fu Kuen ( snaga koja pripitomljava tigra), Sap Ying Kuen ( forma pet elemenata i pet životinja) i Tin Sin Kuen (boks željezne žice).
1924 se preselio u Hong Kong u kvart Wang Chai gdje je podučavao do smrti. Njegovu su školu pohađali mnogi učenici vrhunskih kvaliteta, ali jedan među njima se je isticao po svojim borilačkim sposobnostima: Lam Sai Wing.
Lam Sai Wing (1860-1949) rođen u Ping Chow, malom selu okruga Nimhoi pokrajine Canton. Vjerovao je da je vlada dinastije Ching odgovorna za siromaštvo koje je vladalo u Kini. Počeo je učiti borilačke vještine jako mlad od svoje obitelji, te je zahvaljujući ljubavi, želji i sposobnostima te intenzivnim vježbanjem vrlo brzo savladao i naučio sve tajne stila.
Vrlo rano je počeo raditi u klaonici svinja kako bi si mogao plaćati školovanje kod najboljih učitelja Kung Fu-a. Vrlo brzo je postao dobar borac, a kada ga je dosegla slava legendarnog Wong Fei Hunga, nije izdržao izazovu da se osobno uvjeri u svoju snagu. Izazvao je Wong Fei Hunga. Kako ritual zahtjeva, oslonivši podlakticu na suparničku za početak borbe, te se u istom trenu našao na podu pogođen ubitačnim udarcem noge bez sjene. Lam Sai Wing je odmah shvatio koliko bi mogao stvari naučiti od ovog velikog učitelja.
Bio je prihvaćen kao učenik i nasljednik i nastavio je učiti sa Wong Hei Hung-om do njegove smrti. Za vrijeme tih godina napornog treniranja, naučio je sve tehnike Wong Fei Hunga, tako da je proglašen njegovim najboljim učenikom, i postao je priznati liječnik i osteopat (Dit Da). Njegova slava još je više porasla kada je učestvovao na jednom borilačkom turniru, na kojem su učestvovali najbolji borci iz regije. Na tom turniru, pobjedio je sve svoje protivnike dokazavši da je najbolji.
Ako je zasluga Wong Fei Hunga što je Hung Gar postao poznat u cijeloj Kini, zasluga Lam Sai Winga je promocija stila, jer je podučavao sve zainteresirane. Prije njega taj stil je bio rezerviran za mali broj odabranih, ili samo članove obitelji Wong. Postao je glavni instruktor vojske Narodne Republike Kine, te je za tu potrebu složio formu duplih noževa (Seong Pei) potrebnu za obuku specijalnih napadačkih postrojbi kineske vojske u vrijeme dominacije Japana. Njegov doprinos širenju znanja o Hung Garu je izdavanje tri knjige o najpoznatijim formama stila Hun Gar: Fu Hok Seong Ying Kuen, Kun Ji Fook Fu Kuen i Tii Sin Kuen.
Lam Sai Wing će ostati u sjećanju kao veliki učitelj, i u njegovim prenapućenim razredima će se formirati mnogi učitelji velikog talenta kao Lam Cho, Tang Fong, Chiu Kao i Chan Hon Chung.
Chan Hon Chung (1909-1991) smatran je nasljednikom Učitelja Lam Sai Wing-a, rođen je u okrugu Hingling u pokrajini Gwondong. Sa 12 godina sa obitelji seli u Hong Kong, i zapošljava se u kiosku prehrane u koleđu St. Josephs. Počeo je učiti Hung Gar pod vodstvom poznatog Lam Sai Winga u njegovoj školi u Central District u Hong Kong-u( Lam Sai Wing Gwok) Posvećenost Chang Hon Chunga Kung Fu-u bila je nevjerovatna. Trenirao je barem 5 sati svake noći, budeći se u 4 ujutro kako bi nastavio dnevni trening.
Alex Leung Yu Cheung, njegov partner u treningu dao mu je nadimak „ nepobjedivi“, jer ga je smatrao najboljim borcem škole Lam Sai Wing.
1936 za vrijeme službenog puta u Canton, ponuđeno mu je da bude instruktor pješadijskih jedinica koje su se spremale na borbu protiv japanskih agresora. Nakon tog zadatka, vlasti pokrajine Shun Teh, dali su mu zadatak da oformi i osposobi snage sigurnosti, nekoliko stotina dobrovoljaca naoružanih sabljama.
1938 vraća se u Hong Kong i otvara kliniku/školu u kvartu Mong Kok u Kowloon-u. U Hon Chun Gymnasium učitelj Chan, između 2 pacijenta, podučavao je Hung Gar i Lavlji ples javno, i bio je jedan od prvih učitelja koji su prihvatili podučavati studente koji nisu kinezi.
1959 osniva Hong Kong Chinese Martial Art Association ( HKCMAA) sa idejom ujedinjenja svih škola i učitelja Hong Konga, čega je kasnije postao predsjednik. Kao i njegov učitelj, Chan Hon Chung je bio jako osjetljiv na probleme siromašnog stanovništva, pa ih je za života pomagao i liječio. Iz tog razloga, 1973 primio je orden za zasluge od kraljice Elizabete II. Za života bio je počasni član Rotary cluba, i neumoran u pomoći siromasima unutar kolonije.
1987 istekao mu je ugovor za najam prostora u kojem se nalazio Chan Hon Chung Gymnasium. Vlasnik prostora je trostruko podigao cijenu najma, te učitelju Chan Hon Chung nije preostajalo drugo nego da digne cijenu usluga pacijentima, ili da preseli na neko jeftinije mjesto (uvijek je odbijao izvlačiti profit od Kung Fu-a). Kako je većina njegovih pacijenata bila starije dobi slabih prihoda, odlučio je zatvoriti školu u Nathan road, i preseliti se u jednu manju kliniku bez prostora gdje bi podučavao Kung Fu i Lavlji ples. Tako da je do smrti podučavao jako mali krug učitelja među kojim i Lee Yun Fook.
Hung Gar Linija
